Zaratustru su jednom upitali što je potrebno da bismo spoznali Boga. On je rekao: “Ispravnost.” Zatim su ga pitali: “Što je ispravnost?” On je odgovorio: “Dobre misli, dobre riječi i dobra djela.” Sve ovisi o vašoj pažnji ili surat, koja je vanjski izražaj vaše duše. Gdje god da je usmjerite ili vežete, misli na to stalno će odzvanjati u vama. Naravno da stvari trebamo iskoristiti na najbolji mogući način, no ne smijemo se za njih vezati. Kada bismo samo mogli našu dušu vezati za ono više u nama, s nama bi svebilo u redu. No ako je naša pažnja kroz vanjska osjetila u toj mjeri raspršena prema van da se poistovjetila sa vanjskim stvarima, koji će biti rezultat? Vašu pažnju ne možete povući od njih. Sve je stvar pažnje ili surat ida li je držite zaokupljenu vanjskim stvarima ili usmjerite prema unutra i vežete za vaše Nad-ja. Zbog toga morate vidjeti kamo vas odvlačevanjska osjetila vida, sluha, njuha, okusa i dodira. To su pet vanjskih osjetila koja djeluju kroz pet otvora u tijelu. Ako se ta osjetila ne povuku od vanjskog, nećete biti u stanju imati svijest o samom sebi ili doći u kontakt s višim ja ili Bogom u vama, koji je princip Svjetla i Tona.

Dakle, što je ispravnost? To znači ne se vezati za vanjsko. Vinaravno ne morate napustiti svijet,  već se na najbolji način poslužiti vanjskim stvarima. Ako idete u vrt, uživate u cvijeću i različitim biljkama. Možete cijeli dan uživati u njima i nitko vas ništa neće pitati. No u trenutku kada odrežete cvijeće, vrtlar zadužen za vrt pozvati će vas na red i prijaviti policiji. Dakle, ovdje smo da se na najbolji način poslužimo vanjskim stvarima, ali da se za njih ne vežemo. One bi za nas trebale postati odskočnastepenica na putu prema dostizanju višeg ja. Ako ste ovisni ili poistovjećeni sa vanjskim uživanjima u toj mjeri da se čak ne možete ni povući od njih, kako da se onda okrenete (prema unutra) i imate onaj kontakt sa Bogom u vama koji vam je darovan pri Inicijaciji? Zato ta vanjska osjetila trebaju biti pod našom kontrolom. Kada god želimo, trebali bismo ih iskoristiti na najbolji mogući način, ali nas ona ne bi smjela odvući van. Ako doslovno provodite riječi Učitelja, tada će vas On učiniti gospodarem vašeg doma. Ta bi vanjska osjetila trebala biti vaše sluge, a ne vaši gospodari. Sada vas ona odvlače sa sobom, htjeli vi to ili ne.

Što god da radite, bilo to jedan, dva, deset dana, mjesec ili dva, prirodno će postati navika. Navika se pretvara u prirodu. Ako želite otićina jedno mjesto, a vezani ste negdje drugdje, vaš će um otići u jednom smjeru, a vaša stopala u drugom. Znate li sada što je potrebno? Bog je u vama, no ako se ne povučete iz vanjskog, kako možete doći u kontakt s Njim? Ako ste vezani za vanjske stvari, ne možete se povući iz vanjskog. Ako izađete iz ove zgrade, isti ste. Kada napustite ovo tijelo, niste se promijenili. Isti ste kao što ste i sada. Nakon što ste napustili tijelo ne možete postati učeni čovjek. Ako ste sada, dok živite ovdje na svijetu, vezani za njega, vaša će pažnja i dalje biti u svijetu čak i nakon što ste otišli iz tijela. Gdje ćete otići? Tamo gdje ste vezani. Za što se trebamo vezati? Duša je svjesno biće, trebala bi se već za vrijeme života vezati za Naddušu, koja je Svesvijest. Tada, boraveći na svijetu, nećete biti vezani za njega. Biti ćete na svijetu, a ipak izvan njega. Kada napustite tijelo, otići ćete k Gospodinovim stopalima.

Zato trebamo imati kontrolu nad svim našim vanjskim osjetilima. Moramo biti u stanju koristiti ih kada su nam potrebna, a ne da nas odvlače prema van. U tu svrhu je zamišljen spiritualni dnevnik.Trebate znati gdje ste vezani. Božjom milošću darovan vam je unutarnji kontakt. Vidite Božje Svjetlo u vama, slušate Princip Tona. Kad cijelu vašu pažnju usmjerite na Struju Tona, ona će vas poput magneta povući prema gore. No i oni, kojima je darovan unutarnji kontakt sa Gospodinom, izgubit će ga ako ne prakticiraju samosavladavanje. Samo ako imate određenu kontrolu nad sobom, možete vašu pažnju usmjeriti gdje god želite.

Dakle, prva stvar je da je istina iznad svega,no istinski način života je iznad istine. Etičan život je odskočna stepenica prema spiritualnosti. Ostanite tamo gdje ste sada. Prosudite sami gdje ste bili prije, a gdje ste sada. Vidjet ćete da su neki inicirani učenici, koji su bili napredovali, ali ne vode svoj dnevnik za samoanalizu, zanemarilisvoju meditaciju i postali vezani za vanjske stvari. Njihov je napredak stao, no drugima se čine vrlo sveti. Oni nisu iskreni niti prema sebi, niti prema Bogu u njima. Koji je rezultat? Takav čovjek će u sebi plakati, no u očima drugih on je vrlo dobar čovjek. Međutim, Bog u nama vidi što je on. Naš život treba biti život samokontrole i dobrog karaktera. Trebamo voljeti Boga i radi ljubavi prema Bogu voljeti sve druge. Ako zaboravite Gospodina, onda ste vezani. Otići ćete tamo gdje ste vezani. Sada vidite kako je važno održavati samokontrolu. Koristite nešto kada vi to želite. Sada ste neodoljivo odvučeni prema vanjskim stvarima. Na svijetu biste trebali živjeti posve nevezani. Kada želite upotrijebiti jedno osjetilo, upotrijebite ga. Kada ga želite ostaviti, ostavite ga. Sada to nije tako. Iz tog razloga dobili ste kontakt sa Principom Svjetla i Tona u vama. Kada tamo doživite više sreće, vaše će vanjske vezanosti biti presječene. Naizgled ćete živjeti na svijetu, no nećete biti vezani za svijet. Samo ćete ga na najbolji način koristiti, poput čovjeka koji ide u vrt, uživa u njemu i vraća se kada to poželi, u svako doba. Slično tome, vrlo je važno imati takvo srce koje je vezano za Boga, a ne za svijet. Ako popijete otrov, u vama će prouzročiti probleme. Zato biste trebali prestati uzimati još otrova, kako biste se mogli očistiti od onog prvotnogotrova. Nema smisla plakati i dalje piti još više otrova. Koji je smisao toga? Taj otrov dolazi kroz vanjska osjetila. Kroz oči, uši, jezik, njuh i dodir mi primamo vanjske utiske. Zato moramo imati samokontrolu. Jedino takav čovjek može napredovati iz dana u dan, redovitošću i samoanalizom. To je najvažnije. Ako je vaša duša, čiji se vanjski izražaj zove pažnja ili surat, zaokupljena vanjskim svijetom, ne možete vidjeti iznutra. Ja u ovom trenutku ne vidim što se događa iza mene. Kad bih bio zaokupljen gledanjem u Učitelja ispred mene, ne bih se usudio niti želio pogledati iza mene. Ako ne okrenem lice s ove strane i pogledam na drugu stranu, ne mogu vidjeti što se tamo događa. Ako preusmjerimo našu pažnju prema unutra, jedino tada možemo vidjeti. On je već tamo i čeka na nas.

Oni koji su inicirani dobili su jedan početni kapital. Redovitom meditacijom, samoanalizom i samokontrolom morali bismo to iz dana u dan sve više razvijati. Vi ćete osjetiti više sreće dok ste u svijetu, ali nećete biti vezani za njega. Dakle, trebamo vidjeti gdje stojimo i gdje smo stajali prije dvije godine ili godinu dana. Uglavnom ćemo ustanoviti da smo prije bili bolji nego sada. Zašto? Jer smo trebali napredovati. Moramo biti iskreni prema sebi. Bog je u vama. Guru ili Snaga Učitelja je u vama. On vas čeka, ali vi ste vezani vani. To ne znači da trebate ostaviti svijet i otići na Himalaju. Trebamo naučiti plivati u vodi, a ne na suhome, i ne samo krozintelektualno naprezanje. To je jedan trening u kojem ste dobili nešto s čime možete započeti. To je kao igla kompasa koja uvijek pokazuje na sjever. To trebate učiniti dok obavljate vaš posao u svijetu. Istinski Učitelj vas ne savjetuje da napustite svijet, već da ostanete u njemu, a opet da ne budete dio njega. Čamac ostaje u vodi i vi možete veslati u njemu, no pazite da voda ne uđe u njega, jer ćete se utopiti. Ako vas vanjski utisci iznutra preplave, utopit ćete se u vodi svijeta i morati ćete se uvijek ponovno vraćati natrag.

Iz tog razloga iniciranom učeniku je dano nešto s čime može započeti u sebi. Ako budete redoviti u vašim meditacijama, tamo ćete biti vezani. Biti ćete u svijetu, a ipak izvan njega. Zbog toga trebate biti iskreni prema sebi. To je najvažnija stvar koju moramo naučiti. Ako tako nastavite, iz dana u dan ćete napredovati. U protivnom, i ako ste već nešto dobili, to će vam biti oduzeto. Naš je Učitelj obično davao primjer oca koji je svojoj djeci dao nešto novca da ih razveseli, kako bi ga na najbolji način iskoristili. Jednom djetetu je dao dvadeset rupija, drugom deset rupija, a trećem pet rupija. Dijete kojem je dao dvadeset rupija, iz njih je učinilo četrdeset; drugo dijete je iz deset rupija učinilo dvadeset, dok je treće dijete koje je dobilo pet rupija samo zadržalo taj novac i nije ga upotrijebilo. Tako onaj koji zaradi (dvadeset rupija) više od onoga što mu je dano, dobiva od Učitelja još nešto dodatno. Onima kojima je nešto dano, ali to samo zadrže, ostaje to što su dobili, ali se i ne povećava. Dakle, što mi radimo? Dobijemo neki početni kapital i onda ga protratimo kroz vezanost za vanjski svijet. Otac će biti zadovoljan sa djetetom koje je najbolje iskoristilo to što mu je poklonjeno. Ako postane pošten čovjek na kojeg se može osloniti, biti će mu dano sve više i više. Neki ljudi kažu: “Prije nam je bilo tako dobro, ali sada ne.” Ali zašto ne sada? Od nas samih smo učinili prosjake. Zato trebamo biti oprezni. Samoanaliza je neophodno potrebna. Oni koji je ne prakticiraju, njihov će kapital postepeno nestajati.